• Home
  • Zašto se za predsjednika države potpisi mogu prikupljati bilo gdje, a za referendum samo na “štandovima”?

Zašto se za predsjednika države potpisi mogu prikupljati bilo gdje, a za referendum samo na “štandovima”?

Državno izborno povjerenstvo priopćilo je kako proces prikupljanja potpisa za predsjedničku kandidaturu gotov te je objavilo tko je sve i koliko potpisa podrške predao. Da bi kandidatura bila valjana, potencijalni predsjednički kandidat morao je prikupiti najmanje 10.000 potpisa u 12 dana.

Potpise su prikupili trenutna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (oko 230.000), Zoran Milanović (oko 78.000), Miroslav Škoro (oko 78.000), Dejan Kovač (16.000), Mislav Kolakušić (15.000),Ivan Pernar (15.000), Katarina Peović (14.000), Dario Juričan (13.000), Anto Đapić (13.000), Nedjeljko Babić (14.000), Dalija Orešković (11.000) i Slobodan Midžić (1).

Kada se zajednički zbroje, 12 kandidata je uz pomoć svojih stranaka i koalicijskih partnera u 12 dana prikupilo oko 469.000 potpisa birača. O kakvom se pothvatu radi, vrijedi spomenuti da je samo za jednog od tih kandidata (Zorana Milanovića) potpise skupljalo čak 13 stranaka, odnosno aktivista i volontera iz 13 različitih stranaka.

Manje potpisa – više mjesta za prikupljanje

I dok je za predsjedničku kandidaturu potrebno prikupiti tek 10.000 potpisa, za održavanje referenduma je potrebno prikupiti 10% potpisa birača od ukupnog broja birača. Tako je primjerice udruga U ime obitelji 2014. prilikom prikupljanja potpisa za referendum o izmjeni izbornog zakona čak 380.649 potpisa, no prema odluci Ustavnog suda, ustvrdilo se kako je potrebno 405.000, jer su tako govorili podaci Ministarstva uprave pod tadašnjim ministrom Arsenom Baukom.

Više potpisa – manje mjesta za prikupljanje

Da bi građanske inicijative bile uspješne, trebaju prikupiti oko 38 puta više potpisa birača nego li za predsjedničku kandidaturu, a imaju tek dva dana više za ispunjavanje norme, odnosno 14 dana.

Pritom, kako bi se netko kvalificirao za funkciju u državi kojom između ostalog obnaša dužnost vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske, skupljati potpise može svugdje. Naime, skupljanje potpisa dozvoljeno je putem stranačkih infrastruktura, na sastancima, rođendanima i po kućama. Dozvoljeno je čak slati i fotokopirane obrasce u razne dijelove zemlje.

S druge strane, referendumska inicijativa udruge U ime obitelji imala je dozvolu prikupljati potpise samo na štandovima. Tada je na vlasti bio lijevo orijentirani SDP, a HDZ iz oporbe također nije podržao promjene izbornog zakona.

Isto, tako građanska inicijativa Narod odlučuje pokrenula je prikupljanje potpisa za referendum o pravednijem izbornom sustavu četiri godine kasnije, kada na vlasti više nije SDP već, HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića. Potpise su također morali skupljati na štandovima, koje su protuustavno morali plaćati u nekim gradovima.

GI Narod odlučuje trebala je ovaj puta prikupiti oko 375.000 potpisa u 14 dana, a skupila ih je 405.342 potpisa za prvo, odnosno 407.469 potpisa za drugo referendumsko pitanje.

Ipak, povjerenstvo pod vodstvom tadašnjeg ministra uprave Lovre Krščevića, tijekom provjere vjerodostojnosti potpisa, po nepoznatim kriterijima odbacilo 40.000 potpisa jer su navodno nečitki. Pri tome su kontrolne liste potpisa uništene rezačem papira, a digitalne kopije nikada nisu napravljene.

Zašto se potpisi za kandidaturu za predsjednika države mogu prikupljati bilo gdje, a za referendum samo na “štandovima”?

Izvor: narod.hr

Foto: fah, narod.hr Fotomontaža: narod.hr